Predavači

mr. sc. Željka Bosnar Salihagić, diplomirana defektologinja i muzejska savjetnica, ravnateljica Tiflološkog muzeja od 2002. godine Diplomirala je na Fakultetu za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu te završila studij razredne nastave na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu 1991. godine. Magistrirala je na polju edukacijsko-rehabilitacijskih znanosti 2011. godine na Odjelu za oštećenje vida Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta s temom: Relacije taktilne percepcije i funkcioniranja i nekih čimbenika u djece oštećena vida. Saznaj više

mr. sc. Željka Bosnar Salihagić
Socijalno uključiv muzej

U ovome izlaganju predstavit će se osnovne smjernice za uključivanje ranjivih skupina u muzejsko okružje. Temelj stvarne demokracije jesu jednake prilike za svakoga, a muzeji su društveni promotori tih prilika (Šola, 2019). Prema definiciji Europske komisije, socijalna isključenost je proces koji gura pojedince na margine društva te ih sprečava da u potpunosti sudjeluju u društvu.    

Novi muzeologijski koncepti uključuju promjene u načinu rada i odgovornosti muzeja koji moraju ohrabrivati aktivno sudjelovanje ranjivih skupina u muzejskim programima, kreirati siguran prostor, prilagoditi sadržaj i komunikaciju. Novi muzej postaje inkluzivni muzej, vidi svoje korisnike kao učinkovite, promjenjive i otvorene za poboljšanje, što pridonosi održivosti muzeja. Kako novi muzej interaktivno stupa u kontakt s posjetiteljima, obuhvaća participativan pristup, tako širenje njegove misije može i treba uključiti i mogućnost njegova terapijskog učinka, poticanje zdravlja i dobrog osjećanja (well-being) posjetitelja, a sve u skladu s društvenim potrebama. Cilj muzeja jest služiti zajednici, prihvatiti sve dijelove društva i biti s njima u kontaktu. Muzejski je korisnik prioritetni čimbenik muzeja.

Puni potencijal muzej će ostvariti otvori li vrata svim osjetilima korisnika; tada će postati dostupan, uključiv i zajednički.

Buduća istraživanja trebala bi se baviti utjecajem muzeja na osobni razvoj pojedinca i socijalnu uključenost u zajednicu putem muzejskih programa. 

dr. sc. Tijana Palkovljević Bugarski, povjesničarka umjetnosti i muzejska savjetnica, ravnateljica Galerije Matice Srpske od 2010. godine. Doktorirala je 2016. godine na temu Galerija Matice srpske – slika kulturnog identiteta posredstvom prezentacije umjetničkih djela. Na istraživačkom polju bavi se proučavanjem nacionalne umjetnosti i vizualne kulture XX stoljeća, pitanjima zaštite i promocije kulturnog nasljeđa i razvojem inovativnih muzeoloških pristupa. Saznaj više

dr. sc. Tijana Palkovljević Bugarski
Uloga i poslanje muzeja u suvremenome društvu

Položaj muzeja kao tradicionalne, spore i vrlo često konzervativne ustanove u suvremenom je društvu sklonom brzim i nepredvidivim promjenama vrlo kompleksna i izazovna. Muzejski stručnjaci moraju istodobno osluškivati potrebe publike, pratiti njihove interese, ali i prepoznati/predviđati sva ona pitanja koje život u suvremenome dobu donosi pred pojedinca, obitelj, struku, grad, državu i civilizaciju. Stoga, muzejski stručnjak mora biti dobro obaviješten, široko obrazovan, proaktivan, izuzetno kreativan, a pomalo i mađioničar kako bi uspio prevladati sve izazove koji mu se mogu naći na tom putu. Na tim je temeljima nastalo novo muzejsko zanimanje koje se sve češće susreće u muzejskim studijama – muzejski mislilac (Museum thinker). Iz potrebe da se u muzeju i o muzeju promišlja i pronalaze inovativni pristupi koji će pridonijeti relevantnosti muzeja u suvremenome trenutku izrastao je sve veći broj stručnjaka različitih obrazovnih profila koji se bave ulogom, poslanjem, a time i mjestom muzeja u vremenu u kome živimo. Na koji način suvremeni muzej svojim programskim aktivnostima može utjecati na ljude koji u njemu rade, svoje posjetitelje, medije, lokalnu zajednicu, muzejsku zajednicu ili javno mnijenje? Sve su to pitanja na koje ćemo odgovoriti primjerima iz djelatnosti Galerije Matice srpske i njoj bliskih ustanova u regiji s kojima aktivno surađuje.

Darijo Jurišić imenovan je u prosincu 2016. godine zamjenikom pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. Po zvanju je pravnik i sveučilišni specijalist upravljanja razvojem lokalne i regionalne samouprave. Tijekom godina rada u različitim državnim tijelima i ministarstvima stekao je značajno iskustvo na područjima ostvarivanja i zaštite ljudskih prava. Posljednjih osam godina aktivno se bavi temama posebno važnim za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Član je različitih stručnih i radnih skupina te sudionik brojnih domaćih i međunarodnih događanja koja se bave aktualnim temama važnim za osobe s invaliditetom.

Darijo Jurišić
Zakonska regulativa vezana za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom

U Republici Hrvatskoj zaštita prava i politika prema osobama s invaliditetom odvija se unutar mreže zakonske regulative, strategija te unutar različitih sustava kroz koje se osobama s invaliditetom osigurava izjednačavanje mogućnosti i ostvarivanje prava (npr. socijalna skrb, zdravstvena zaštita, profesionalna rehabilitacija itd.). Kao i kod većine europskih država, unutar sustava državne uprave ministarstvu koje brine o socijalnoj politici određen je u djelokrug rada razvijanje politika, mjera i programa usmjerenih sprečavanju socijalnog isključenja osoba s invaliditetom, promicanje njihovih prava, podizanje kvalitete njihova života i razvoj izvaninstitucionalnih oblika skrbi sukladno suvremenim međunarodnim standardima. Na primjeru položaja osoba s invaliditetom u međunarodnom pravu može se prepoznati i proces proširivanja postojećih i uvođenja nekih novih ljudskih prava koji prekretnicu ostvaruje donošenjem Konvencije o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda kao najznačajnijeg dokumenta o pravima osoba s invaliditetom. Iako konvencija nije propisivala neka nova prava osoba s invaliditetom, neka od njih, kao što su načelo razumne prilagodbe i načelo univerzalnog dizajna, po prvi put dobivaju pravni oblik. Međunarodna homogenost ostvarena prilikom donošenja i stupanja na snagu konvencije upućuje na to da su invaliditet i prava koja iz invaliditeta proizlaze postali s vremenom i važno političko pitanje. Razlog tomu jest veliki broj osoba s invaliditetom u općoj populaciji stanovništva, kao i velik broj osoba koje žive u dodiru s invaliditetom, izostanak svjetonazorskih prijepora, ali i kontinuirani zajednički nastup i napori aktivnog zagovaranja pokreta osoba s invaliditetom.

dr. sc. Lelia Kiš-Glavaš, redovita profesorica u trajnom zvanju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, koordinatorica za studente s invaliditetom i članica Odbora za znanost. Od 2004. do 2009. godine obnašala je funkciju Prodekanice za znanost a od 2009. do 2011. godine bila je Voditeljica međunarodne suradnje na ERF-u. Od 2012. do 2014. godine bila je voditeljica studijskih programa Rehabilitacija i Edukacijska rehabilitacija. Saznaj više

dr. sc. Lelia Kiš-Glavaš
Podzastupljene i ranjive skupine: tko su i koje su im (kulturne) potrebe

Kroz izlaganje nastojat će se definirati ranjive i podzastupljene skupine osoba te spomenuti skupine osoba u nepovoljnom položaju, marginalizirane, deprivirane, vulnerabilne, manjinske, zanemarene, zapostavljene, socijalno ugrožene, stigmatizirane, hendikepirane, diskriminirane osobe. Vezano uz (moguću) diskriminaciju ovih osoba, osvrnut će se kratko na stanje ljudskih prava u Republici Hrvatskoj te mjere koje je moguće poduzeti kako bi se ta prava ostvarila.

Socijalna dimenzija, kao područje javnih politika koje shvaća visoko obrazovanje kao javno dobro koje mora biti dostupno svima, relevantno i pravedno i kao takvo ključ za smanjenje socijalnih nejednakosti, u našoj je zemlji prepoznata u sustavu visokog obrazovanja. Definirane su podzastupljene i ranjive skupine u visokom obrazovanju i izrađen je „Nacionalni plan za unapređenje socijalne dimenzije visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj 2019. – 2021.” s ciljem osiguravanja većeg pristupa kvalitetnom visokom obrazovanju, uspješnog studiranja i završavanja studija.

Iskustvo izjednačavanja mogućnosti iz sustava visokog obrazovanja pokušat će se prenijeti u područje dostupnosti usluga u kulturi te raspraviti o potrebama i mogućnosti njihove konzumacije, ali i kreiranja kada se radi o podzastupljenim i ranjivim skupinama (potencijalnih) korisnika.

dr. sc. Neven Hrvatić, redoviti profesor u trajnom zvanju Odsjeka za odgojno-obrazovne znanosti, Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao je 2007. godine s temom: „Odgoj i izobrazba Roma u Hrvatskoj”. Gostujući je profesor na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti u Mostaru te Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Voditelj je brojnih znanstvenih projekata od čega je bitno istaknuti: Romi u Hrvatskoj, Društveni i razvojni položaj Roma u Hrvatskoj. Saznaj više

dr. sc. Neven Hrvatić
Podzastupljene i ranjive skupine: potrebe i mogućnosti

Iako se podzastupljene i ranjive skupine često spominju u kontekstu dostupnosti (visokoškolskog) obrazovanja, mogući pristup usmjeren je i prema razvoju suvremenih/inovativnih kurikuluma, gdje muzejsko okruženje otvara nove mogućnosti. Kada govorimo o podzastupljenim i ranjivim skupinama, važan je čimbenik i njihova socijalna uključenost gdje je otvaranje muzeja prema njihovim potrebama važan segment.

U okviru interkulturalnog odgoja i obrazovanja polazi se od pretpostavke razvijanja odnosa – sudjelovanja i uključivanja, kako bi učenici naučili živjeti zajedno, gdje „otvoreni” muzeji, usmjereni prema podzastupljenim i ranjivim skupinama (kao što je to i Tiflološki muzej), postaju nezaobilazan činitelj u procesu međusobnog upoznavanja, razumijevanja različitih osoba, kultura i uspostavljanja pozitivnih relacija.

Kroz podupirući (i skriveni) kurikulum, usmjeren prema potrebama podzastupljenih i ranjivih skupina, kao i prilagodbe muzejskih sadržaja učenicima s različitim potrebama (i invaliditetom), promiče se odgoj i obrazovanje koji daje pravo na različitost, pridonosi ostvarivanju jednakih mogućnosti i priprema sve učenike za zajednički život u demokratskom društvu. Suvremeno (su)konstruiran školski kurikulum artikulira sadržaje, programe, metode rada i postupke učitelja koji se neće odnositi samo na stjecanje znanja nego će, promatrajući svijet iz različitih filozofskih smjerova, u neposrednim dodirima razgrađivati različite socijalne stereotipe, predrasude i stigmatizaciju među ljudima – gdje muzeji imaju važnu ulogu.

Mirjana Isakov, akademska slikarica je zaposlena kao koordinator obrazovanja odraslih u Školi za osnovno i srednje obrazovanje „Milan Petrović“ sa domom učenika u Novom Sadu, Srbija, gdje se bavi pristupačnim grafičkim i web dizajnom, prilagođavanjem i asistivnom tehnologijom. Sudjelovala je u više projekata/konferencija koje se bave različitim aspektima inkluzije i koautor je šest priručnika/vodiča. Predsjednica je udruženja Centar za socijalnu inkluziju i menadžer projekta inkluzivnagalerija.rs

mr. sc. Snežana Nikolić, magistra tiflologije, zaposlena u Školi „Milan Petrović“ u Novom Sadu gdje se bavi edukacijom djece s oštećenjem vida i vodi program rane intervencije. Doktorand je na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju u Beogradu, potpredsjednica je Saveza slijepih Vojvodine, član Tima za pristupačnost Saveza slijepih Srbije. Autorica je didaktičkih sredstava za rad sa slijepom i slabovidom djecom, koja su nagrađivana kao učila. Koautorica je tri priručnika za rad sa osobama sa invaliditetom i voditeljica akreditiranih seminara i obuka.

Mirjana Isakov i mr.sc. Snežana Nikolić
Kultura za sve!?

Ravnopravnost, pristupačnost, razumno prilagođavanje, nediskriminacija, sudjelovanje, izgradnja kapaciteta, inkluzivne politike… sve su to vrijednosti koje se promiču u strateškim dokumentima koji se bave pitanjima dostupnosti kulture za sve građane.  One trebaju obuhvatiti naše različitosti:  spol, etnicitet, uzrast, invaliditet, obrazovanje, kulturnu i religijsku pripadnost…

Kako da ove riječi prevedemo u djelo u svojoj ustanovi, u svojoj lokalnoj zajednici? 

Šta treba učiniti da svi građani zaista uživaju u pravima koja su im zajamčena potpisanim konvencijama, zakonima i propisima i kako omogućiti da aktivno sudjeluju u kulturnom i javnom životu zajednice bez obzira na različitost? 

Kako uklanjati predrasude u shvaćanju invaliditeta koje su ukorijenjene u društvu? Mogu li se prepreke ukloniti odmah i svugdje, u fizičkom i u virtualnom prostoru, i kako znamo da smo u tome uspjeli? 

Kako univerzalni dizajn/dizajn za sve mijenja urbano okruženje i način na koji komuniciramo? 
Ima li univerzalnih standarda u ovome području, tko ih stvara i kako ih primijeniti? 

Je li naš korisnik ujedno i naš stručnjak?

Kako uvrstiti različita prilagođavanja za publiku i korisnike na način i oslanjajući se na osjetila koja pojedine osobe koriste u svakodnevnoj komunikaciji? 
Koja je asistivna tehnologija neophodna za digitalnu pristupačnost? Naše iskustvo: inicijative za pristupačnost kulturne baštine, pristupačna suvremena umjetnost, aktivno sudjelovanje u kulturnom životu zajednice.

Marija Mustač, radi u  Gradskom poglavarstvu Grada Zagreba u Gradskom uredu za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom kao voditeljica Odjela za planiranje i cjelovitu zaštitu osoba s invaliditetom. Obnašala je dužnost predsjednice Udruge slijepih Međimurske županije, također bila i članica Izvršnog odbora i dopredsjednica Hrvatskog saveza slijepih te predsjednica Povjerenstva za  slijepe žene Hrvatske. Saznaj više

Branimir Šutalo, radi u zagrebačkoj gradskoj upravi na mjestu višeg stručnog savjetnika gradonačelnika za osobe s invaliditetom. Završio je studij povijesti i filozofije na Filozofskom fakultetu, te upisao doktorski studij na Hrvatskim studijima. Tijekom rada na institutu Ivo Pilar i na disertaciji specijalizirao se za područje suvremene hrvatske povijest te redovno objavljuje znanstvene članke s naglaskom na razdoblje hrvatske povijesti tijekom i nakon sloma Hrvatskog proljeća. Saznaj više

Marija Mustač i Branimir Šutalo 
Što Grad Zagreb čini za ravnopravno sudjelovanje osoba s invaliditetom u kulturnom životu? 

Grad Zagreb provodi cjelovitu i jedinstvenu politiku prema osobama s invaliditetom sukladno donesenim strateškim dokumentima, među kojima kao najvažniju ističemo Zagrebačku strategiju izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom u razdoblju od 2016. do 2020., četvrti po redu dokument donesen od 2003. Iz tih je dokumenata vidljivo da se posebna pažnja posvećuje najranjivijim skupinama, među kojima su i osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju. Prema podacima iz Izvješća o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj[1] Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, na dan 3. svibnja 2019. u Gradu Zagrebu prebivalište ima 86.274 osoba s invaliditetom, što predstavlja udio od 10,8% građana našega grada. Trinaest programskih područja sadržanih u strategiji ima za cilj postizanje potpune integracije osoba s invaliditetom te njihovo ravnopravno sudjelovanje u svim segmentima društvenog života, a među kojima je osobito značajno područje 9., Sudjelovanje u kulturnom životu, kojim su obuhvaćene mjere i aktivnosti, rokovi provedbe te potrebna sredstva.

Ciljevi su: omogućiti razvoj i afirmaciju kreativnih mogućnosti osoba s invaliditetom te im omogućiti ravnopravno uključivanje u kulturni život zajedno s drugim sudionicima; osigurati stručnu i financijsku potporu projektima i programima osoba s invaliditetom s područja kulture; sustavno pratiti rad i dostignuća osoba s invaliditetom u kulturi;omogućiti pristup osoba s invaliditetom ustanovama u kulturi (muzeji, galerije, kazališta, kina, knjižnice, koncertne dvorane i drugo) te praćenje njihovih programa uz uporabu suvremenih tehničkih dostignuća; omogućiti osobama s invaliditetom pristup i/ili stručnu informaciju, odnosno doživljaj kulturne baštine: povijesnih građevina, lokaliteta, umjetnina, tradicijske materijalne i nematerijalne baštine. Uz navedenu strategiju, potrebno je istaknuti Strategiju kulturnog i kreativnog razvitka grada Zagreba 2015. – 2022., kojoj je jedan od strateških ciljeva potpora inicijativama, projektima i programima za interakciju kulture i socijalno osjetljivih i marginaliziranih skupina. Važno je naglasiti da su svi dosadašnji dokumenti utemeljeni na suvremenim znanstvenim dostignućima i odredbama međunarodnih i nacionalnih dokumenata, a među najvažnijima su svakako Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom, Europska strategija za osobe s invaliditetom 2010. – 2020. i Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2017. do 2020.

Ujedno je potrebno naglasiti veliku ulogu i značaj udruga osoba s invaliditetom koje sudjeluju u kreiranju politike Grada Zagreba prema osobama s invaliditetom, kao i u provođenju zacrtanih mjera i aktivnosti. Osobe s invaliditetom prepoznate su kao korisnici kulturnih usluga, ali i kao stvaratelji kulture jer Grad Zagreb pruža potporu umjetničkim aktivnostima i manifestacijama udruga osoba s invaliditetom i pojedinaca; poduzima mjere uklanjanja arhitektonskih barijera u skladu s konceptom razumne prilagodbe, potiče korištenje potpornih tehnologija i drugih načina povećanja dostupnosti kulturnih sadržaja osobama s invaliditetom. Programom javnih potreba u kulturi, preko natječaja za financiranje projekata i programa, stvaraju se preduvjeti stvaranja inkluzivne i pristupačne kulture, podupire se neovisnost umjetničkog stvaralaštva osoba s invaliditetom u našem gradu.

Grad Zagreb će i nadalje intenzivno raditi na izjednačavanju mogućnosti kako bi osobe s invaliditetom i u ovom području bile ravnopravne sa svojim sugrađanima bez invaliditeta. 

U cilju osiguravanja pristupa kulturnim ustanovama i dostupnosti njihove građe i sadržaja, nastavit ćemo dosadašnju dobru suradnju s Tiflološkim muzejom, Muzejom grada Zagreba, Muzejom za suvremenu umjetnost, Muzejom za umjetnost i obrt i drugima.


[1] Dostupno na: https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2019/05/Invalidi_2019.pdf

mr. sc. Željka Sušić, radi u Tiflološkom muzeju gdje je stekla zvanje muzejskoge pedagoginje savjetnice i više kustosice. Diplomirala je i na Filozofskom fakultetu, smjer muzeologija na kojem je i magistrirala s temom Istraživanje pristupačnosti Muzeja i galerija za osobe s invaliditetom. Uže područje profesionalnog interesa usmjereno je na osvještavanje i snaženje edukacijskog potencijala muzeja s ciljem jačeg socijalnog povezivanja unutar društvene zajednice te kreiranje suradničke mreže muzeja i civilnog društva. Saznaj više

Maja Popović, zaposlena je u Gradskoj knjižnici u Zagrebu na mjestu diplomiranog knjižničara na Odjelu za katalogizaciju. Sudjeluje u raznim projektima koji se tiču osoba s invaliditetom, a od 2019. godine vodi blog „Kulturom na kotačima“, koji se bavi pitanjem pristupačnosti kulturnih ustanova grada Zagreba osobama s (tjelesnim) invaliditetom. Saznaj više

mr.sc. Željka Sušić i Maja Popović
Muzeji – mjesta mogućnosti socijalne interakcije i refleksije

Edukativno muzejsko djelovanje potiče i razvija socijalne interakcije s ranjivim skupinama društva te upućuje i na moguće pozitivne odraze takvog rada na društvenu zajednicu. U prvom dijelu rada pobliže se određuje značenje danas često korištenih pojmova socijalna interakcija i socijalna inkluzija te ih se povezuje s nastalim stanjem nakon pojave virusa Covid-19.

U nastavku predavanja prezentira se blog Kulturom na kotačima koji pokazuje kulturnu ponudu u Zagrebu i to iz perspektive osobe koja kulturu doseže iz invalidskih kolica te tako na najbolji način progovara o muzejima kao mjestima moguće socijalne interakcije. 

Blog je primarno zamišljen kao mjesto gdje osobe s tjelesnim invaliditetom mogu doći do informacije o pristupačnosti kulturne institucije koju žele posjetiti budući da vrlo mali broj institucija pruža tu informaciju na svojim mrežnim stranicama. No ujedno je zamišljen i kao mjesto koje predstavlja alternativne pristupe prikaza kulturnog sadržaja koji, neovisno o svojem fizičkom ili digitalnom okruženju, osiguravaju socijalnu interakciju sa svim pripadnicima društva, bez obzira na njihove tjelesne „nedostatke”.

Kontakt

Tiflološki muzej

Augusta Šenoe 34, Zagreb, Croatia

kulturarazlicitosti@gmail.com

+385 1 4811 101

Društvene mreže

hrCroatian